Prvi put u dugo vremena Eminem zvuči kao da se ne trudi, nego samo repa, a kad je tako onda je jednostavno jedan od najimpresivnijih koji se ikada dotakao ovog žanra.
Kamikaze (Aftermath, 2018.)
Na svom desetom albumu Eminem ne prestaje kukati o lošim kritikama koje je dobio njegov prethodnik, prošlogodišnji "Revival". No paradoksalno, upravo zahvaljujući gotovo univerzalno negativnim reakcijama na taj album, "Kamikaze" djeluje energično, živo i motivirano. Nema crossover pop dueta, nepotrebnih power balada i tracklista nakrcanog zvijezdama. "Kamikaze" je, baš kao što želi sugerirati cover koji namjerno referencira legendarni "Licensed to Ill" Beastie Boysa, "samo" hip hop album. Dobar dio ovog relativno konciznog 45-minutnog ostvarenja pokazuje da je usprkos durenju Eminem naučio lekciju. Veliki refreni zamijenjeni su tehničkim akrobacijama koje bi impresivno zvučale rame uz rame s "tounge twisterima" poput Buste Rhymesa ili Tech N9nea, a pogotovo u moru autotunea i mumble rapa.
Postoji li dominantna tema albuma onda je to opsjednutost relevantnošću i značajem u trenutnoj hip hop klimi. Nekad su ti ubodi nepotrebni kao dissanje Tylera The Creatora i Earla Sweatshirta u "Fall", a nekad su duhoviti i lukavo izvedeni kao parodiranje Migosa u "Not Alike". No ta paranoja gubljenja značaja pred dvostruko mlađim izvođačima čija još mlađa publika nije ni bila rođena u vrijeme "The Slim Shady" LP-ja odaje Eminemovu sitničavu stranu. Ni nakon osam uzastopnih albuma koji su bili broj jedan na Billboardu, ovaj multimilijunaš i vlasnik izdavačke kuće ne osjeća se sigurno pred mularijom poput Lil Pumpa ili LIl Xana (i ostalih Lilova) koji ionako, sudeći po svemu, ne grade karijere da bi trajale.
Njegova bizarna nesigurnost također je očita u pjesmama koje tematiziraju romantične odnose, a čije su razine mizoginije toliko karikaturalno jadne i zlobne da autora na kraju uvijek oslikaju kao nesigurnu i nezrelu osobu. Taj potpuno iracionalni fokus na sitničave opservacije i podmetanja priječi ga u kreaciji dojmljivih, cjelovitih pjesama kakvima je njegova diskografija nekoć obilovala. No, bez obzira na to što "Kamikaze" nije album čiji utjecaj može potrajati, on ipak predstavlja korak u pravom smjeru. Prvi put u dugo vremena Eminem zvuči kao da se ne trudi, nego samo repa, a kad je tako onda je jednostavno jedan od najimpresivnijih koji se ikada dotakao ovog žanra. Spoji li tu energiju s nečim što nisu samo zajedljive poruke kritičarima, možda se i pojavi s albumom koji će opet moći trajati pet, deset godina od objavljivanja.
Comments