Bermanov pristup najlakše je opisati kao "Pavement susreće Leonarda Cohena", a opuštene pjesme srednjeg tempa često su obogaćene suptilnim country twangom, zbog kojeg je još jednostavnije propustiti gustoću i humorni potencijal tekstova.
Purple Mountains (Drag City, 2019.)
Ghosts are just old houses dreaming people in the night
Have no doubt about it, hon, the dead will do alright
Go contemplate the evidence and I guarantee you'll find
The dead know what they're doing when they leave this world behind
Nedavne 2017. Phil Elverum je izdao "A Crow Looked At Me", beskrajno mračnu ploču na kojoj je oplakivao smrt supruge nakon duge bolesti. Njegove gotovo dnevničke tekstove pratila je šparna, melankolična glazba koja je samo produbljivala prevladavajući osjećaj neizrecive tuge. David Berman je pak na debitantskom albumu svog novog projekta Purple Mountains, s kojim se nakon 11 godina vratio glazbi, napravio nešto posve suprotno. Sarkastične, crnohumorne i zapravo izrazito depresivne tekstove skriva poletna, vesela glazba ukorijenjena u lo-fi americani njegovog proslavljenog ranijeg projekta Silver Jews.
Bermanov pristup najlakše je opisati kao "Pavement susreće Leonarda Cohena", a opuštene pjesme srednjeg tempa često su obogaćene suptilnim country twangom, zbog kojeg je još jednostavnije propustiti gustoću i humorni potencijal tekstova. “American Water”, najhvaljeniji album Silver Jews, otvara se stihovima:
In 1984, I was hospitalized for approaching perfection
Slowly screwing my way across Europe, they had to make a correction
Takva količina samoironije čini se primjerenija komičaru negoli indie rock autoru. No baš kao i ogromna većina stand up komičara, Berman je depresiju skrivao oštrim crnim humorom.
Ako usputno slušate, pred vama je osunčana alt-country ploča, idealna za lijeno ljeto. Osluhnete li pažljivije, čut ćete stihove poput onih na početku teksta iz sjajne “Nights That Won’t Happen”. Mjesec dana nakon izlaska albuma, stihovi poput "All the suffering gets done by the ones we leave behind” u retrospektivi se čine poput oproštajnog pisma, baš kao što je to bio slučaj lani sa "Swimming" Maca Millera.
David Berman se ubio 7. kolovoza 2019. u 52. godini života. Nemoguće je ne promatrati ovaj slatkasto-gorki album kao njegov testament. Svojim tužnim činom Berman se pridružio drugim talentiranim i tragičnim indie rock figurama generacije X poput Elliota Smitha, Marka Linkousa ili Vica Chesnutta. Iza sebe je ostavio bogat i slojevit opus vrijedan opetovanog proučavanja, ali i upozorenje svima da pazimo na sebe i bližnje.
l’ll put my dreams high on a shelf
I'll have to learn to like myself
Yeah, maybe I'm the only one for me
Comments