"Magdalene" možda nije cutting edge remek djelo kakvo FKA Twigs svojim radom neprekidno naslućuje, ali je i dalje jako dobar album koji se kvalitetom, maštom i hrabrošću izdiže iznad barem 80 posto suvremene RnB i pop produkcije.
Magdalene (Young Turks, 2019.)
Dugoočekivani drugi album Tahliah Barnett a.k.a. FKA Twigs dolazi pet godina nakon hvaljenog "LP1" i četiri od EP-ja "M3LL155X". Unatoč takvom škrtom outputu, Barnett se pokazala kao utjecajna pojava u pop glazbi druge polovice ovog desetljeća. Njen visokostilizirani, senzualni i digitalizirani stil, za koji komotno možemo reći da je uvukao hip hop u 21. stoljeće, osjeti se u radovima daleko komercijalno vidljivih izvođačica poput Banks ili Billie Eilish, ali i suradnjama poput one lanjske s A$AP Rockyjem u "Fuck Sleep". Kad se sve navedeno uzme u obzir, "Magdalene" se čini kao prekretnica koja bi ju trebala ili lansirati u zvjezdani status ili zacementirati status utjecajnog soničnog pionira od kojeg se uzimaju ideje te poslije pretvaraju u probavljivije proizvode. Stoga je možda najveća tragedija ovog ostvarenja da nije otišlo dovoljno daleko ni u jednom smjeru.
S jedne strane Twigs ovdje i dalje odbija igrati po pop pravilima, naoružavajući pjesme oštrim zvučnim dizajnom primjerenijim za horror filmove ili video igre negoli radio i klubove. S druge, nedostaje snaga šoka ranih EP-jeva i albuma. Premda donosi niz solidnih pjesama, na "Magdalene" nema ničeg što bi iznenadilo nekoga upoznatog s autoričinim opusom. No opet, osim razočaravajućeg singla "Holly Terrain" koji zvuči poput neuspješne sinteze Björk i Madonne iz faze "Ray of Light”, ovdje nema vidljivih promašaja. Glavna atrakcija je akrobatski vokalni pristup koji doista skače posvuda, od egzaltiranih romantičnih stilizacija Kate Bush do agresivnog repanja, spoken worda, RnB stilizacija i poigravanjima brojnim vokalnim efektima. Dodatna snaga albuma leži u činjenici da pjesme tvore dojmljivu i dinamičnu cjelinu čiji puni efekt dolazi u naizmjeničnom sudaru agresivnih i suptilnih dijelova te standardno sugestivnoj atmosferi.
"Magdalene" možda nije cutting edge remek djelo kakvo FKA Twigs svojim radom neprekidno naslućuje, ali čak i kad se i uračunaju sve mane, ostaje jako dobar album koji se kvalitetom, maštom i hrabrošću izdiže iznad barem 80 posto suvremene RnB i pop produkcije.
Comments