Domaći kratkići ovog puta pokrivaju jedno dugosvirajuće i čak četiri kratka izdanja. Sve spada u neku formu gitarske glazbe, ali su stilovi pa onda i rezultati različiti.
Billie Joan - Selfless (Aquarius/DOP Records, 2021.)
Splitska kantautorica Ivana Pezo je pod imenom Billie Joan prije nekoliko godina objavila zapaženi i hvaljeni album "Barren Land". Premda Pezo piše na engleskom jeziku, u njenoj glazbi, tekstovima i naboju osjeti se frustracija neposrednom okolinom. Snimljen u produkciji Milana Mijača iz Morta, ovaj album dodatno podebljava te emocije proširivanjem instrumentalizacije izvan domene akustičnog kantautorstva. Lo-fi zvuk uzdignut je upotrebom netipično oštre električne gitare, terenskih snimki i reverba koji ionako intenzivnom vokalu daje dodatnu boju i energiju. Jedini minus tog pristupa je relativna sličnost strukture pjesama koja ipak pomalo iscrpi slušatelja, čak i u okviru kratkog polusatnog trajanja. Razlog za to se možda krije i u tome što upečatljiva naslovna pjesma predstavlja njen najbolji autorski trenutak dosad, no smještena na početak stvara pomalo neralna očekivanja za ostatak albuma.
Mamut - Nihilist (Snaga, 2021.)
"Nihilist" je prvi singl mladog riječkog benda Mamut s nadolazećeg debitantskog albuma. Pjesme s ranijih EP-jeva su donekle najavljivale ovakav razvoj događaja, ali "Nihilist" je definitivni korak naprijed. Bend za sebe kaže da svira alternativni metal i to je odličan opis zvuka ovog singla; refren je na tragu alter rocka iz devedesetih, a zbog naglašeno nazalnog vokala automatski padaju na pamet Brian Molko iz Placeba ili Billy Corgan iz Smashing Pumpkins. Glazba je čujno pod utjecajem metal pravaca poput djenta i groove metala. Spoj te digitalizirane i ritmički intenzivne agresije, pamtljivog refrena i teksta, koji je unatoč filozofskim referencama vrlo direktan i jasan u svojoj poruci, najavljuje potencijalno zanimljiv debi. Što će donijeti ostatak materijala, vidjet ćemo nešto kasnije ove godine.
Porto Morto - Čekam ih (Porto Morto, 2021.)
Porto Morto su jedan od rijetkih mladih rock bendova koji od albuma do albuma mijenjaju i zvuk i vizualni identitet benda. "Čekam ih" je najavni singl s njihovog trećeg albuma "Portopop" i donosi ogromni zaokret u odnosu na hvaljeni "Portofon" iz 2019. Nestali su svi novovalni tragovi koji ih prate od početka, djelomično vjerojatno iz zbog suradnje basista i vokalista Roka Crnića s Darkom Rundekom. Umjesto toga ovaj singl nudi synth funk na tragu novijih radova Gorillaz ili Tylera The Creatora. "Čekam ih" je zarazna, ali istodobno aranžmanski slojevita pjesma čiji se brojni detalji otkrivaju kroz opetovana slušanja. Sad samo ostaje dočekati album.
Šarena pojava - Ravnoteža (Gengeer Records, 2021.)
Možda zato što sam odrastao u devedesetima, uvijek imam blagonaklon stav prema rap rocku kakav svira sisački bend Šarena pojava. S jedne strane teško mi je ne biti naklon prema afirmativnom i skoro himničkom pristupu koji bend ovdje demonstrira, pogotovo u kontekstu suvremenog trap nihilizma. S druge, sve ostalo, od čistog, ali vrlo staromodnog flowa Daria Županića do instrumentala koji zvuči kao najsunčanija moguća verzija Faith no More, kao da pripada jednom drugom i drugačijem vremenu. Sve navedeno daje pjesmi jednu naivnu, pomalo nostalgičnu crtu zbog koje su mi jako simpatični, ali istodobno i predvidljivi. Možda se pokažu dostojni svoga imena i iznenade potpuno drugačijim drugim singlom, nikad se ne zna.
Munchmen - Minor Groove/Together (Samizdat, 2021.)
Nastupni singlovi zagrebačkog benda Munchmen također nude retrovizor u devedesete, samo s ponešto drugačijim stilom. Prvi singl "Together" je komad iznenađujuće efektnog bluesom natopljenog grungea, a drugi "Minor Groove" nosi više nego prepoznatljive tragove Red Hot Chilli Peppers. I jedna i druga pjesma su vrlo pristojne u izvedbenom i aranžmanskom smislu, no isto je tako itekako čujno da se radi o bendu koji tek traži svoj identitet pa ćemo do pravog zvuka Munchmena morati još malo pričekati.
Comments