Jedno izvrsno dugosvirajuće izdanje i četiri recentna, stilski raznovrsna singla.
Indigo - Victoria (FMJAM, 2021.)
Mladi bosanskohercegovački producent Indigo istaknuo se kroz tri albumske suradnje s raperima Frenkijem i Kontrom, no njegov prvi samostalni album je iskorak iz hip hopa. Futuristički ambijentalni iskoraci su se mogli čuti i u njegovim dosadašnjim produkcijama, no "Victoria" je svojevrsni soundtrack za film koji nije snimljen i služi kao velika reklama za budući rad ne samo u dosadašnjem žanru, nego i u domeni nenamjenske glazbe. Ovdje Indigo postiže ravnotežu između zvučnog dizajna i melodijske pamtljivosti što je definitivno najteža stvar u ovakvom tipu instrumentalne glazbe. Utjecaji Vangelisa i Hansa Zimmera se jako osjete, no album nikad ne upada u banalnu kopiju, već polako gradi vlastitu atmosferu unutar koje su odbljesci ranijih interesa pametno svedeni na specifičnu težinu bassa koja krasi produkcije. Ovo bi mogao biti početak vrlo zanimljive karijere.
Fran Vasilić - A Lovesong for Whoever (samizdat, 2021.)
Prvi singl mladog kantautora s Krka nakon iznimno zapaženog prošlogodišnjeg debija "Retrovizor" nastavlja u sličnoj bedroom pop varijanti. Snolikoj atmosferi i za žanr netipično ekspresivnom vokalu odgovara i tematika koja kao da reflektira ideju parasocijalnih veza, toliko čestih u digitalno doba. Sve je skupa još nekako previše ukalupljeno u očekivane konvencije i relativnu soničnu anonimnost gen Z indie popa pa mjesta za daljni razvoj itekako ima. No, s druge strane, Vasilić ima zavidan broj pratitelja na društvenim mrežama i čak 100.000 mjesečnih slušatelja na Spotifyju pa je to također zalog da se ovdje sve više radi o globalnom potencijalu.
Ischariotzcky - Fury of the Nile (LAA/ Basic & Rough,2021.)
Breljanski electro pop band se također orijentirao prema globalnom tržištu, a to im je posebno pošlo za rukom s prošlim singlom "Commitment". "Fury of the Nile" još je ambiciozniji komad. Pjesma je do ruba emotivnog pucanja zasićena dramatičnom instrumentalizacijom, slojevitim aranžmanima i sve uvjerljivijim vokalom Joška Klarića. Ovakva glazba je naprosto idealna za playliste, syncove i slične stvari koje sve više tvore novu lukrativnu granu glazbene industrije i u nekom trenu bi im se sreća itekako mogla osmjehnuti.
Vojko V x Grše - Mamići (YEM, 2021.)
Ova vrlo dobro tempirana suradnja dvaju trenutno najpopularnijih dalmatinskih repera uspijeva biti aktualna i referencijalna bez glorificiranja naslovnih protagonista. Koristeći opće poznate reference iz bogate biografije pobožne nogometne braće, Vojko i Grše zapravo govore o društvu koje ih je godinama i toleriralo želeći biti upravo kao oni. Ako američki reperi mogu imati tisuće pjesama koje nastanjuju Scarface i John Gotti, onda možemo i mi imati Mamiće i Ivu Sanadera kao protagoniste. Ostaje samo da netko opjeva Bandića.
U pol’ 9 kod Sabe - Svemirska Silo (Aquarius Records, 2021.)
Ova svojevrsna agnostička himna vjerojatno je najzanimljiviji singl ovog zagrebačkog benda. Dok su dosadašnje pjesme uglavnom pripadale nekakvom kabaretskom popu, "Svemirska Silo" podsjeća na stil sestrinskog benda "Ja, ti i tvoja mama". Drugim riječima, vrckavost je zamijenjena melankoličnim pop rockom koji zvuči bolje u opetovanim slušanjima.
Comments