Tjedni pregled sastavljen uglavnom od hvaljenih izdanja mahom novijih izvođača. Ponekad se zalomi i stvarno “new“ New Music Friday.
The Afghan Whigs - How Do You Burn? (BMG)
Novi album The Afghan Whigs predstavlja žešću stranu Grega Dullija u odnosu na solo album “Random Desire” iz 2020. i odličan “In Spades” iz 2017. No, osim što je malo rifičniji od prethodnika “How Do You Burn?” ne odudara previše od onog što što smo Dullija navikli mi koji pažljivo pratimo opus - red mraka, red žaljenja, red iskupljenja. Formula nije svježa, ali rijetko je tko tako dobro izvodi. ⟳
Jockstrap - I Love You Jennifer B (Rough Trade)
Debi ovog eklektičnog dvojica popraćen je izvrsnim kritikama i rekao bih da je tome podosta pridonjela činjenica što je Georgia Ellery članica također hvaljenih Black Country, New Road. Najbolja stvar u vezi Jockstrap je to što je njihov miks utjecaja i stilova gotovo nemoguće opisati jer seže od baroknog popa do eksperimentalne elektronike. To im je ujedno i najveća mana, jer pjesme, barem meni, prečesto djeluju kao stilske vježbe dvoje talentiranih mladih glazbenika. ⏯
Sudan Archives - Natural Brown Prom Queen (Stones Throw)
Vrlo sličan zaključak može se primijeniti i na novi album Britney Parks. Njena kombinacija popa, RnB-ja i neočekivanih eksperimentalnih struktura na momente je nevjerojatno svježa, no skoro jednosatni album u svojoj nesmiljenoj hektičnosti nudi jako malo toga što zapravo ostaje u uhu. ⏯
Oliver Sim - Hideous Bastard (Young)
Budući da je Jamie XX, Simov kolega iz The XX, producirao ovaj album, “Hideous Bastard” glazbeno ne odudara toliko od njihovog minimalističkog art popa. Tekstualno je ovaj album izravniji, ranjiviji i samim time emotivniji od njihovog često namjerno distanciranog opusa. Kratko, polusatno trajanje i iznimno lijepe pjesme poput “GMT” i “Romance With Memory” također doprinose vrlo pozitivnom dojmu. ⟳
Santigold - Spirituals (Little Jerk)
Istoimenim prvijencem iz 2008. Santigold je predvidjela mnoge transžanrovske trendove koje su se u narednom desetljeću formirali kako u indie popu tako i mainstreamu. Njen četvrti album drži se istog principa “plesni new wave začinjen dubom i hip hopom”, no ne uspijeva ugodan zvuk pretočiti u posebno pamtljive pjesme. ⥄
Holy Fawn - Dimensional Bleed (Triple Crown)
Naglašeno teksturalan drugi album blackgaze benda Holy Fawn najbolje je upiti u komadu. “Dimensional Bleed” zvuči kao odgovor na retoričko pitanje kako bi zvučali M83 da su metal bend. Album zvuči neuvijeno epski, sineastično i nepregledno, ali je istodobno nabijen energijom, dinamikom i emocijama kakve se rijetko viđaju u domeni žestoke gitarske glazbe.⟳
Preoccupations - Arrangements (Self Released)
Ako ste post punk opsesivac poput mene gotovo sigurno ćete voljeti “Arrangements”. Istodobno, teško je ovdje izdvojiti nešto što niste čuli stotine puta. No ako ste ljubitelj ovakvog mračnog, propulzivnog zvuka to vam ne bi trebalo previše smetati. ⏯
Wargasm (UK) - EXPLICIT: The MiXXXtape (Republic)
U metal tisku nahajpani britanski dvojac zvuči poput Atari Teeenage Riot oslobođenih političkih provokacija i provučenih kroz hyperpop prizmu. Sve to zvuči simpatično, ali je istodobno dovoljno iritantno da se potroši u svega 18 minuta trajanja. ⥄
Sarah Davachi - Two Sisters (Late Music)
Maestralni novi album Sarah Davachi demonstracija je kompozitorskog strpljenja, poznavanja tradicije i prije svega nevjerojatno spretnog baratanja stvaranjem i otpuštanjem tenzija. ⟳
King Buffalo - Regenerator (Self Released)
Psihodelični stoner kvartet King Buffalo nije izmislio toplu vodu, ali to što sviraju rade izvrsno i s jasno čujnim guštom. Ustrajnost na motoričkom ritmu i čistim, preciznim gitarskim linijama približava ih i hard rock inačici kraut rocka, pa ako volite spoj čvrstog i meandrirajućeg, ovo bi itekako moglo biti za vas. ⏯
Hozzászólások