Pokazujući da se može odmaknuti od bijesa debija i ponuditi dobrodošlu dozu samokritike i introspekcije, a da pritom i dalje zvuči zanimljivo, Slowthai nagovješćuje potencijalno zanimljivu karijeru dužu jednog ili dva nahajpana albuma, što je česta sudbina talentiranih britanskih repera.
Drugi singl s nadolazećeg drugog albuma britanskog repera Slowthaija nagovještava određenu tematsku, ali i instrumentalnu promjenu smjera. Kao i prvi singl "Feel Away" s Jamesom Blakeom i Mt. Kimble, i "NHS" netipično je mekana u odnosu na pjesme s eksplozivnog prošlogodišnjeg prvijenaca "Nothing Great About Britain". Preko podloge bliže "A Warm Place" Nine Inch Nails ili "Sine Wave" Mogwai negoli klasičnom rap instrumentalu, Slowthai niže niz osobnih slika koje uokviruje naslovnom posvetnom - onom britanskom javnom zdravstvu.
Premda donekle djeluje kao svojevrsna osobna inačica emo rapa i u neku ruku predstavlja posipanje pepelom za javne ispade, pjesma zrači novopronađenim optimizmom. Sumnjam da će cijeli album otići u tom smjeru, jer ne vidim Slowthaija kao britansku inačicu indie rapa ala Brockhampton, premda je s njima već surađivao, No dobro je da se odmiče i od tvrđeg uličnog stila britanskog grimea i drilla, koliko god on zna biti efektan. Ovom vrstom iskrenog, direktnog i vidno sjebanog rapa podsjeća na najbolje dane Mikea Skinnera, odnosno The Streets. Uvijek je zanimljivo čuti repera koji ne glumi karakter nego bez filtera iznosi misli:
What's knickers without frilly thongs?
Good music without silly songs?
What's love without hate and stuff?
Loyalty without no trust?
Pokazujući da se može odmaknuti od bijesa debija i ponuditi dobrodošlu dozu samokritike i introspekcije, a da pritom i dalje zvuči zanimljivo, Slowthai nagovješćuje potencijalno zanimljivu karijeru dužu jednog ili dva nahajpana albuma, što je česta sudbina talentiranih britanskih repera.
Comments