Solange: atmosfera iznad svega

Bez obzira na nedostatak neposredne pamtljivosti, ovo ostvarenje plijeni svojom opuštenošću i suptilnošću kakve je jako teško čuti kod mainstream izvođača.

When I Get Home (Columbia, 2019.)

I can't be a singular expression of myself, there's too many parts, too many spaces, too many manifestations, too many lines, too many curves, too many troubles, too many journeys, too many mountains, too many rivers, so many

Ove riječi iz jednog od brojnih interludija s "When I Get Home", četvrtog albuma Solange Knowles, jako dobro opisuju njegovu fragmentiranu prirodu koja se na koncu svejedno pretvara u neprekinutu cjelinu. Album se s jedne strane nastavlja na vrlo osobni svijet njenog prošlog albuma "A Seat at the Table", a s druge na začudno strukturirane, ali odreda efektne prošlogodišnje albume Earla Sweatshirta, Noname i Tierre Whack koji su također različitim, često vrlo suptilnim stilskim sredstvima oslikavali osobna iskustva.

Kroz 19 pjesama u svega 38 minuta Solange koristi naracije između pjesama i komadiće zvuka kako bi uspostavila vrlo snoliku atmosferu u kojoj repeticija određenih fraza i instrumentalizacija često oslonjena na fluidne bas linije i sinkopirane ritmove djeluje kao osnovno sredstvo uspostave tematskih preokupacija, dok su refreni i istaknutije melodije mahom odsutne. Sama Solange je izjavila da se poruka albuma ne nalazi u riječima nego u atmosferi. "When I Get Home" je nostalgičan na pomalo neobičan način jer izravno referencira autoričin rodni Houston, ali osim tekstualnih i spoken word elemenata to se posebno odnosi na produkcijsku tehniku chopped and screwed, čiji usporeni psihodelični efekt odlično zvuči u synth funk, RnB i jazz funk aranžmanima ovih pjesama.

Ako ovaj album ima jednu vidljivu manu onda je to činjenica da atmosfera stvarno pojede pjesme koje je jako teško razlikovati i to do te mjere da često nije bitno gdje počinju, a gdje prestaju. Bez obzira na nedostatak neposredne pamtljivosti, ovo ostvarenje plijeni svojom opuštenošću i suptilnošću kakve je jako teško čuti kod mainstream izvođača.